Glaukom je bolest vidnog živca koja dovodi do neprimjetnog i postupnog propadanja vidnog polja. Ako se ne liječi, može dovesti do sljepoće. Nakon mrene, glaukom je drugi vodeći uzrok sljepoće u svijetu, ali je najčešći uzrok nepovratnog gubitka vida. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, broj oboljelih od glaukoma do 2030. narast će sa 76 milijuna na 95,4 milijuna ljudi. Riječ je o bolesti koja se može javiti u svim dobnim skupinama, ali se najčešće javlja nakon 40. godine života. Vidni živac sastoji se od živčanih vlakana koja prenose informacije iz oka u mozak, gdje se stvara slika koju gledamo. Oštećenje tih živčanih vlakana dovodi do pojave slijepih točaka u vidnom polju, a oštećenjem svih nastupa sljepoća. Kod glaukoma oštećenje tih živčanih vlakana najčešće nastaje kao posljedica poremećenog normalnog protoka tekućine u oku. Sa zadržavanjem tekućine u oku raste očni tlak i to se stanje naziva povišen očni tlak ili očna hipertenzija. Visok očni tlak tijekom duljeg razdoblja pritiskom na živčana vlakna vidnog živca dovodi do njihova propadanja, što rezultira glaukomskim oštećenjem vidnog polja.

Povišen očni tlak smatra se važnim čimbenikom rizika za nastanak bolesti, ali ne i jedinim. Starija životna dob, visoka kratkovidnost, rasna pripadnost i naslijeđe također imaju značajnu ulogu. Iako je vrijednost intraokularnog tlaka najvažniji čimbenik rizika za razvoj i napredovanje glaukoma, kod deset posto pacijenata s normalnim vrijednostima očnog tlaka ipak dođe do razvoja glaukoma. Ovisno o mehanizmu nastanka, razlikuje se nekoliko vrsta glaukoma. Najčešći oblik glaukoma je glaukom otvorenog kuta s visokim tlakom. Kada je očni tlak u granicama normalne, radi se o glaukomu normalnog tlaka. Akutni glaukom, kod kojeg su prisutni jak bol i glavobolja, nazivamo glaukom uskog kuta. Glaukom može biti prisutan i od rođenja – to je kongenitalni glaukom. Također može nastati kao posljedica drugih bolesti oka, kao što su ozljede, upale i uznapredovala šećerna bolest.

Najčešće glaukom nema simptoma. Neki pacijenti s glaukomom uskog kuta mogu imati napade jake boli i crvenila oka sa zamagljenim vidom i glavoboljama, ali većina nema nikakvih simptoma. Oštećenja vidnog živca su spora te na početku ne zahvaćaju periferiju vidnoga polja, koje se postupno sužava. Centralni vid tj. vidna oštrina može dugo biti očuvana, zbog čega pacijenti nisu svjesni propadanja vida. Iako pacijenti još ne opažaju nikakav vidni defekt, on se može otkriti samo oftalmološkim pregledom. Bolesnik će moći primijetiti probleme s vidom, ali tek u fazi kad nastupe veća oštećenja vidnog živaca, kada je, nažalost, i gubitak vidnog polja nepovratan. Upravo je to ono što čini glaukom opasnim i zbog čega ga nazivamo tihim ubojicom vida. Ako se glaukom na vrijeme ne otkrije i ne liječi, može završiti sljepoćom. Jedini način pravodobnog otkrivanja bolesti oftalmološki su pregledi koji uključuju mjerenje očnog tlaka, pregled vidnog živca te daljnju preciznu dijagnostičku obradu, koja uključuje pregled očnog kuta, pregled vidnog polja i procjenu stanja vlakana vidnog živca.

U oftalmološkim se ambulantama tijekom kompletnog oftalmološkog pregleda vrijednost očnog tlaka određuje metodom Goldmannove aplanacijske tonometrije, koja je u svijetu općeprihvaćeni zlatni standard. Riječ je o kontaktnoj metodi u kojoj tonometar dodiruje anesteziranu očnu površinu. Normalna vrijednost očnog tlaka mjerena ovom metodom iznosi od 10 do 21 mmHg. Danas postoje i druge beskontaktne metode mjerenja, koje se, iako su praktične, do sada nisu pokazale pouzdanima. Važno je naglasiti da samo mjerenje očnog tlaka nije dovoljno za potvrdu ili isključivanje dijagnoze glaukoma. Potrebno je napraviti kompletan oftalmološki pregled, tijekom kojega će oftalmolog procijeniti rizik i potrebu za dodatnim dijagnostičkim postupcima.

Oštećenje vida uzrokovano glaukomom je nepovratno, no može se spriječiti i zaustaviti pravodobnim liječenjem. Glaukom se može liječiti lijekovima (kapi), laserom ili operativno, što ovisi o njegovoj vrsti i oštećenju vida u trenutku kada je dijagnosticiran. Lijekovi u obliku kapi djeluju na sniženje očnog tlaka, što usporava daljnje propadanje vidnog polja, te bi se, nakon što su jednom propisani, morali koristiti bez prestanka cijeli život. Moraju se uzimati svakodnevno, u odgovarajućoj dozi. Osim željenog učinka, kapi imaju i neke nuspojave kao što su osjećaj pečenja, crvenilo oka i promjene boje očiju. Osobit su izazov u liječenju pacijenti koji istodobno pate od sindroma suhog oka. Postoji velik izbor antiglaukomskih lijekova na tržištu te ako pacijent ne podnosi neke od njih, mogu mu se propisati drugi. U slučaju neuspjeha ili netolerancije medikamentoznog liječenja, glaukom se može liječiti i kirurški.

Danas se procjenjuje da gotovo 1,4 milijarde ljudi u svijetu boluje od sindroma suhog oka. Riječ je o bolesti s raznolikim simptomima poput osjećaja stranog tijela u oku, osjećaja pijeska u oku, žuljanja, peckanja, suzenja, nelagode, crvenila oka, povremenog zamućenja vida i preosjetljivosti na svjetlo. Suhe oči mogu ozbiljno narušiti kvalitetu života te u pacijenata s glaukomom istodobno otežati njegovo liječenje. Razlog je što korištenje antiglaukomskih kapi pogoršava simptome suhog oka, koji mogu biti toliko izraženi da se pacijenti najčešće odluče prekinuti terapiju, a to može dovesti do ozbiljnih posljedica po vid. Antiglaukomske kapi sadrže aktivne sastojke i pomoćne tvari, a neke i konzervanse. Konzervansi, primjerice benzalkonij-klorid, održavaju kapi sterilnima, no istovremeno doprinose oštećenju očne površine i suznog filma, čime pogoršavaju simptome suhog oka. Suradnja između pacijenta i oftalmologa ključna je za pravilno liječenje oba stanja.

Glaukom se mora liječiti kako bi se spriječila sljepoća, a sindrom suhog oka se mora liječiti kako bi se očuvalo zdravlje očne površine te kvaliteta vida i života. Liječenje pacijenata koji boluju od glaukoma i sindroma suhog oka obično uključuje korištenje kapi za oči te je odabir najbolje kombinacije ključan za uspjeh. Danas su na tržištu na raspolaganju brojne antiglaukomske kapi bez konzervansa koje se propisuju ovakvim pacijentima kao i pacijentima prije operacije glaukoma. Uz antiglaukomsku terapiju, pacijentima se propisuje svakodnevno korištenje umjetnih suza bez konzervansa i redovita higijena vjeđa za liječenje sindroma suhog oka. Radi smanjivanja okolišnih faktora koji doprinose pogoršavanju simptoma suhog oka, savjetuje se vlaženje prostorija, izbjegavanje neprekidnog rada za računalom, odgovarajuća klimatizacija i grijanje prostora. Time se poboljšava stanje očne površine, što je vrlo važno i za uspjeh eventualnog kirurškog liječenja glaukoma.

Borba protiv sljepoće uzrokovane glaukomom započinje edukacijom, pa se svake godine u ožujku obilježava Svjetski tjedan glaukoma. Oštećenje vida nastalo zbog glaukoma je nepovratno, pa su rano prepoznavanje bolesti, dijagnostika i pravodobno liječenje iznimno važni. Budući da pojavnost glaukoma raste s godinama, a najčešće nema nikakvih simptoma, svim osobama nakon 40. godine života preporučuje se odlazak na redovite oftalmološke preglede s mjerenjem očnog tlaka. Osobito se to odnosi na osobe koje u obitelji imaju oboljele od glaukoma. Jednom utvrđen glaukom zahtijeva redovite oftalmološke kontrole. Učestalost kontrolnih pregleda određuje oftalmolog na temelju kliničkog pregleda, kao i prema djelotvornosti terapije. Liječenje glaukoma mora biti timsko te uključivati i oftalmologa i pacijenta. Oftalmolog treba propisati i objasniti pravilan način korištenja kapi, a pacijent se mora svakodnevno i disciplinirano pridržavati terapije te dolaziti na redovne kontrole. To je jedini način za postizanje cilja – očuvanje zdravlja očiju i kvalitetnog vida te sprečavanje nastanka sljepoće.