Prema stručnim analizama, kod žena se češće javljaju bolesti očiju koje mogu dovesti do značajnog gubitka vida, kao što su makularna degeneracija (bolest centra za vid), glaukom (povišen očni tlak) i mrena. Kod žena se također češće javlja i jedna od najčešćih bolesti oka vezana uz stariju dob, tzv. suho oko, koje uglavnom ne dovodi do značajnog pada vida, ali je karakterizirano vrlo neugodnim simptomima poput osjećaja grebanja u oku, osjećaja pijeska u očima, crvenila i zamora očiju. Glavni je uzrok zbog kojeg su žene više pogođene spomenutim očnim bolestima činjenica da žive uglavnom dulje, a navedene su bolesti znatno češće kako osoba stari. Sindromom suhog oka, osim zbog dobi, žene su češće pogođene nego muškarci i zbog drugačijeg hormonskog statusa tj. u menopauzi dolazi do tog sindroma zbog hormonskih promjena.

Najčešće bolesti oka na koje bi žene trebale pripaziti su glaukom, o dobi ovisna makularna degeneracija, mrena (katarakta), dijabetička retinopatija (kod onih koje boluju od dijabetesa), odljepljenje staklovine i suho oko; poredane po značaju vjerojatnosti trajnog oštećenja vida.

• Glaukom
Glaukom često zovu i tihim kradljivcem vida zbog činjenice da ta bolest, ako se ciljano ne traži pregledom kod očnog liječnika, može dugoročno završiti vrlo loše kad je riječ o prognozi vida.

• Makularna degeneracija
Makularna degeneracija vrlo je česta bolest oka u starijoj dobi, za koju postoji preventivna terapija te bi bilo vrlo dobro da se što ranije otkrije kako bi bolesnica uzimala ispravnu terapiju i dobila savjet očnog liječnika o tome koliko se često treba kontrolirati.

• Bolesti oka uzrokovane dijabetesom
Ako žena boluje od dijabetesa, treba biti svjesna da ta bolest može dovesti do promjena u stražnjem dijelu oka, koje očni liječnik treba također ciljano tražiti i, prema potrebi, provesti potrebnu terapiju prije nego što dođe do težih oštećenja očne pozadine.

• Mrena
Mrenu je važno spomenuti zbog njezine učestalosti kao bolesti oka, a najčešće manifestira mutnim vidom. Prije se u većini slučajeva javljala tek nakon 65. godine, no danas se, kako smo uočili, pojavljuje i znatno ranije. Važnost njezina ranog otkrivanja je u tome što mrena ne bi trebala biti zrela ili vrlo tvrda kada se radi operacija, jer u protivnom taj zahvat može postati rizičan za oko. Stoga ju je bitno otkriti na vrijeme, kako bi se operacija obavila u optimalnom trenutku za bolesnicu, kada je takav zahvat vrlo brz, bezbolan i učinkovit. U praksi se vide slučajevi da sama pacijentica niti ne zamijeti da je mrena već uznapredovala i da je tvrda na jednom oku jer uvijek gleda s dva oka i bez redovitih očnih pregleda može doći u situaciju da na jednom oku mrena bude prekasno otkrivena te da operacija bude bespotrebno teška za oko.

• Odljepljenje staklovine
Česta je promjena ovisno o dobi i odljepljenje staklovine, koje se manifestira bljeskovima u oku te pojavom niza “mušica”, “grančica” ili mutnina koje se kreću ispred oka, što može značajno smanjiti kvalitetu vida. Bitno je obaviti pravovremenu kontrolu kod očnog liječnika kako bi pacijentica dobila savjet o liječenju i zbog prepoznavanja razlike ove starosne promjene od hitne dijagnoze poput odljepljenja mrežnice, koju treba odmah kirurški liječiti.

• Suho oko
Čest je problem koji otežava kvalitetu života i suho oko, koje se može prikladnije liječiti ako se problem na vrijeme otkrije, a time i podići ženina kvaliteta života jer suho oko donosi brojne neugodne smetnje kao što su osjećaj grebanja u oku, pijeska u očima, crvenila i zamora očiju.

Problemi vida vezani uz starenje organizma počinju se javljati već oko 40. godine života, kada dolazi do prvih teškoća pri gledanju na blizinu. Naime, od te se dobi pa nadalje kao prirodan proces javlja prezbiopija (o dobi ovisna dalekovidnost), kada osoba više ne može jasno vidjeti i čitati knjigu, tekst na mobitelu ili računalu ili neometano obavljati bilo koji drugi zadatak za koji je potreban oštar vid na blizinu. Prezbiopija nastaje zbog gubljenja elastičnosti leće u našem oku, zbog čega leća više ne može mijenjati svoj oblik, što je nužno kako bi osoba mogla fokusirati predmete smještene na različitim udaljenostima.

Prvi simptomi pojave prezbiopije su zamućen vid ili glavobolja pri radu na blizinu, suzenje i umor očiju. Prezbiopija se javlja ranije kod osoba koje su dalekovidne (nose plus dioptriju za daljinu), a može se javiti znatno kasnije kod kratkovidnih (osoba koje nose minus dioptriju za daljinu). Tako kratkovidne osobe mogu i do pedesetih godina dobro čitati na blizinu ili jednostavno skidanjem naočala koje nose za daljinu postići dobar vid na blizinu. Poslije 40. godine života može se javiti i povišen očni tlak (glaukom), koji se najčešće ne očituje vidljivim simptomima te oboljela osoba, ako ne ide k očnom liječniku ciljano na mjerenje očnog tlaka, može početi gubiti periferni vid, a da toga uopće nije svjesna.

Najbolji je način sprečavanja bolesti oka u svakoj dobi, a tako i u slučaju starenja oka, briga o vlastitom zdravlju očiju u smislu kontrole vida kod oftalmologa. Preporučljivo je da osoba jednom godišnje učini kvalitetan oftalmološki pregled koji uključuje testiranje vida na daljinu i blizinu (i provjeru je li potrebno nositi naočale ili kontaktne leće), mjerenje očnoga tlaka i pregled očne pozadine na proširenu zjenicu kako bi se očna pozadina kvalitetno pregledala. Danas postoje i moderni uređaji poput optičke koherentne topografije (OCT) očnoga živca i centra za vid (makule) koji mogu vrlo precizno i pravovremeno otkriti i najsitnije promjene na očnoj pozadini, kada one još možda nisu vidljive standardnim očnim pregledom, te je razumno napraviti i takvu pretragu barem svake dvije godine. Ako se otkrije bilo kakav problem ili starosna promjena na očima, liječnik može pravodobno uputiti pacijenta u to kako da pomogne zdravlju svojih očiju.

Najbolji su savjet za dobro zdravlje očiju redovite kontrole kod očnog liječnika. To se odnosi i na vrlo ranu dob tj. na malu djecu jer se vid uglavnom razvija do šeste godine života, pa je iznimno važno provjeriti ima li dijete uredan vid na oba oka u što ranijoj dobi. Ako slučajno propustimo uočiti da na jedno od dva oka ne vidi dobro u ranijoj dobi (a to je lako ne uočiti jer gledamo s dva oka, pa dijete može uredno i lijepo funkcionirati i ako gleda samo jednim okom), tada se razvija slabovidnost koja se u odrasloj dobi više ne može liječiti. Na primjer, ako jedno oko kod djeteta ima veću refraktivnu grešku (dioptriju), a ono ne nosi naočale, to oko s visokom dioptrijom ostat će slabovidno cijeli život iako se problem mogao spriječiti već u dječjoj dobi. Jednako tako, kod starenja oka treba obavljati redovite preglede kako bi oftalmolog dao pravilan savjet s obzirom na to je li zdravlje oka uredno te, ako nije, što treba poduzeti i kada oči treba ponovno pregledati. Standardna shema koliko često treba kontrolirati zdravlje očiju zapravo ne postoji, nego ovisi o nalazu oftalmologa, koji će najbolje procijeniti što je optimalno za pojedinu osobu.