ISTRAŽUJEMO

Ako se slabovidnost djece otkrije na vrijeme, uspješnost liječenja veća je od 90 posto. Ovo su simptomi

Piše: Dunja Šmidt, dr. med.

specijalist oftalmologije, subspecijalist dječje oftalmologije i strabologije, Klinika za očne bolesti “Sveti Duh”

Budući da razvoj vidnog dijela mozga završava do sedme godine života, ne prepozna li se slabovidnost i ne liječi prije te dobi, slabovidno oko više nikada neće moći postići dobar vid.

— 14.03.2022. / 5 min čitanja

Najčešći simptomi koji ukazuju na moguće probleme s vidom kod djece su približavanje predmeta, primjerice knjige, igračke ili mobitela, očima, sjedenje preblizu televizora kako bi bolje vidjeli, škiljenje, očigledan pogled 'ukrivo' , neprirodan položaj glave (namještanje) kako bi vidjeli predmet, pretjerano trljanje očiju, pretjerano suzenje očiju, pretjerana osjetljivost na svjetlost, crvenilo, čest umor i glavobolje, pretjerano treptanje. ‘Ako se slabovidnost kod djece otkrije na vrijeme, moguće ju je u više od 90 posto slučajeva izliječiti. Slabovidnost ograničava dijete u čitanju i učenju, a poslije u izboru škole i zanimanja te tako ima trajan utjecaj na budući život pojedinca, a predstavlja i značajan socioekonomski problem’, ističe dr. Dunja Šmidt, specijalistkinja dječje oftalmologije u Klinici za očne bolesti Sveti Duh.

Na zdravlje očiju treba paziti već od najranije dobi. Od 2,2 milijarde ljudi u svijetu koji imaju neku bolest oka, kod najmanje milijardu njih, prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, bolest se mogla prevenirati. Uz starenje i genetske predispozicije, na zdravlje oka djeluje još mnogo faktora na koje možemo utjecati sami te tako prevenirati bolesti i unaprijediti naše zdravlje. Zato, prvi put u Hrvatskoj, vodeći oftalmolozi, neurolozi, endokrinolozi, psihijatri, reumatolozi, otorinolaringolozi, estetski kirurzi, obiteljski liječnici, farmaceuti i inženjeri okupljeni u X-Labu – expert research hubu JGL-a – analiziraju najnovija istraživanja i, primjenjujući holistički pristup, otkrivaju kako se kvalitetno brinuti za zdravlje očiju i zašto je to važno za naše cijelo tijelo.

Kako možemo na vrijeme prepoznati probleme s vidom kod djece?

Briga za dječji vid počinje već u rodilištu i nastavlja se tijekom cijelog djetinjstva. U Hrvatskoj je 2020. uvedena mjera probira vida novorođenčadi testiranjem crvenog refleksa iz očnog dna (Brücknerov test). Radi se o jednostavnom i brzom testu koji se izvodi istovremenim osvjetljavanjem oba oka direktnim oftalmoskopom i kojim se promatra refleks s očnog dna. Lagana razlika u boji refleksa između dva oka može upućivati na strabizam ili refrakcijsku grešku (dioptriju), potpuni izostanak refleksa upućuje na zamućenje optičkih medija kao što je, primjerice, katarakta, a prisutnost bijelog refleksa u zjenici može, između ostalog, upućivati na tumor (retinoblastom). Često roditelji i sami mogu na fotografijama zamijetiti nedostatak crvenog refleksa iz jednog oka ili, pak, bijeli refleks u zjenici, kao i razliku u boji ili veličini refleksa između dva oka. U tom slučaju potrebna je daljnja oftalmološka procjena. Također, već u najranijoj dobi roditelji kod djece mogu zamijetiti promjene kao što su ptoza (spuštena gornja vjeđa), zamućenje i povećanje rožnice i/ili svjetloplahost, crvenilo i otok vjeđa uz suzenje i sekret, razlika u širini zjenica. Sve su to stanja koja zahtijevaju pregled dječjeg oftalmologa jer, ako se na vrijeme ne liječe, mogu ostaviti trajne posljedice na djetetov vid.

Koji su konkretni simptomi vezani uz zdravlje vida na koje bi roditelji trebali obavezno reagirati?

Kod dojenčadi se ispitivanje vida provodi prema sposobnosti da fiksira i prati objekt postavljen ispred očiju. U dobi od dva do tri mjeseca dojenče počinje razgledavati svoje ruke, uspostavlja kontakt oči u oči s majkom, reagira smiješkom, prati pogledom lica ili objekt postavljen ispred očiju. Izostanak fiksacije i praćenja u binokularnom gledanju nakon navršenog trećeg mjeseca života zahtijeva daljnju procjenu. Ako dijete reagira plačem i pruža otpor pri pokrivanju samo jednog oka, to može upućivati na slabovidnost drugog oka.

U prva tri do četiri mjeseca života nije neobično da se povremeno zamijeti strabizam (bijeg oka), no strabizam koji je prisutan i nakon navršenog četvrtog, a pogotovo šestog mjeseca života zahtijeva oftalmološki pregled. Također, prisutnost neobičnih očnih pokreta, titranje očiju ili nistagmus, često može upućivati na slabovidnost ili neurološki uzrok smetnji. U dobi od pet mjeseci već se razvija dubinski vid te je moguće zamijetiti probleme u vizualnom funkcioniranju ako dijete ne poseže pravilno za igračkama. Ponekad se može zamijetiti da dijete naginje glavu na jedno rame, zakreće lice u stranu ili podiže/spušta bradu, što može biti posljedica strabizma, poremećaja pokretljivosti očiju, a rjeđe i refrakcijske greške. Pritom je važno što prije odvesti dijete na oftalmološki pregled, da se, ako postoji oftalmološki uzrok, on što prije utvrdi i započne s liječenjem. Isto tako je važno ne ispravljati djetetu položaj glave, jer dijete tako pokušava postići bolji vid i zajedničko gledanje s oba oka.

U vrtićkoj dobi mogu se zamijetiti poteškoće koordinacije, primjerice u igri loptom ili tijekom vožnje biciklom, spoticanje pri prelasku preko prepreka, izbjegavanje aktivnosti koje zahtijevaju fokus kao što su bojanje ili slaganje puzzli ili, pak, približavanje televizoru ili približavanje predmeta očima. Ponekad se smetnje vida manifestiraju čestim trljanjem očiju, učestalim žmirkanjem ili zatvaranjem jednog oka pri jakom svjetlu.
Kod školske je djece smetnje vida najlakše uočiti, a mogu se manifestirati otežanim čitanjem, slabijim vidom na daljinu, na primjer pri čitanju sa školske ploče, a nerijetko i učitelji zamijete da dijete ima problema u vizualnom funkcioniranju. “Škiljenje” tj. stiskanje vjeđa da bi se izoštrio vid često je posljedica kratkovidnosti. Kod učestalih glavobolja, osobito ako se javljaju nakon škole ili nakon duljeg rada na blizinu, također je potrebno isključiti oftalmološki uzrok.

Koliko je djece suočeno s ozbiljnim poteškoćama vida i koji su najčešće uzroci?

U razvijenom svijetu ambliopija tj. slabovidnost predstavlja najčešći poremećaj vida djece. Slabovidnost je smanjenje ili gubitak dijela vidnih funkcija bez prisutnosti vidljive bolesti oka. Kod slabovidnosti nije smanjena samo oštrina vida nego su često prisutni i smanjenje kontrastne osjetljivosti, poremećaj percepcije kretanja i dubine prostora te smetnje akomodacije (smetnje pri radu na blizinu). Uzrok slabovidnosti u 90 posto slučajeva su refrakcijske greške (dalekovidnost, astigmatizam, kratkovidnost) i strabizam, a često su oba uzroka prisutna istodobno.

U manjem broju slučajeva uzrok slabovidnosti može biti opstrukcija vidne osi uslijed prirođene ptoze, prirođene ili rano nastale katarakte, zamućenja rožnice, intraokularnih upala ili krvarenja u staklastom tijelu i u tom slučaju slabovidnost je često duboka, a liječenje manje uspješno.
Slabovidnost je znatno češća kod prijevremeno rođene djece (pogotovo prije 32. tjedna) s malom porođajnom težinom, kod djece čiji roditelji ili braća imaju slabovidnost, kao i djece s neurorazvojnim poteškoćama. Od okolišnih faktora, najznačajniji utjecaj imaju majčino konzumiranje alkohola, opijata i pušenje tijekom trudnoće. Procjenjuje se da prevalencija ambliopije u Hrvatskoj iznosi oko osam posto, što znači da u Hrvatskoj živi oko 300.000 slabovidnih osoba (prema rezultatima projekta “Ambliopija u četverogodišnje djece grada Zagreba”, koji su proveli Klinika za očne bolesti Kliničke bolnice Sveti Duh i Grad Zagreb).

Budući da se oko i osjetilo vida kod djece još razvijaju, koje je teškoće moguće korigirati ako se na vrijeme otkriju?

Ako se slabovidnost otkrije na vrijeme, u 90 posto slučajeva moguće ju je izliječiti. Liječenje slabovidnosti ovisi o uzroku. Refrakcijske greške korigiraju se naočalnom korekcijom ili kontaktnim lećama. Strabizam se, ovisno o vrsti, može također liječiti naočalnom korekcijom i, prema potrebi, operativnim zahvatom, a u oba slučaja nerijetko je potrebno i nošenje okluzije (flastera) na zdravom oku kako bi se postiglo poboljšanje vida na slabovidnom oku. Važno je istaknuti da je slabovidost u najvećem broju slučajeva monokularna (zahvaća samo jedno oko) te da, ako nema izraženog bijega oka, najčešće ostaje neprepoznata.

Budući da razvoj vidnog dijela mozga završava do sedme godine života, ne prepozna li se slabovidnost i ne liječi prije te dobi, slabovidno oko više nikada neće moći postići dobar vid. Djeca kod koje se otkrije slabovidnost zahtijevaju kontinuirano oftalmološko praćenje, ali i znatan roditeljski angažman. Slabovidnost ograničava dijete u čitanju i učenju, a poslije u izboru škole i zanimanja te tako ima trajan utjecaj na budući život pojedinca, a predstavlja i značajan socioekonomski problem. Također, kod slabovidnih osoba postoji znatno veća opasnost od ozljede drugog, boljeg oka, pa je rizik obostranog gubitka vida gotovo dvostruko veći kod slabovidnih osoba. Smatra se da je probir testiranjem vidne oštrine četverogodišnje djece najpouzdaniji način otkrivanja slabovidnosti.

Trebaju li roditelji odvesti dijete na oftalmološki pregled bez obzira na eventualne simptome? U kojoj dobi?

Sva djeca s navršene četiri godine života trebala bi biti upućena na pregled vidne oštrine s ciljem prevencije slabovidnosti. Od 2015. godine probir na slabovidnost obavezan je za svu četverogodišnju djecu u Hrvatskoj, a 2016. je uspostavljen Nacionalni preventivni program ranog otkrivanja slabovidnosti. Sva četverogodišnja djeca od Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo dobivaju poziv na pregled na svoje ime i kućnu adresu. Budući da je pravodobno otkrivanje ključno za uspješno liječenje slabovidnosti, od velike je važnosti odazvati se na preventivni pregled, koji je, osim toga, brz, bezbolan i za djecu najčešće zabavan. Djeca kod koje postoje spomenuti rizični faktori za razvoj slabovidnosti te prisutnost određenih očnih bolesti u obitelji, kao što su prirođena katarakta, prirođeni glaukom, slabovidnost, strabizam, visoke refrakcijske greške i tumori oka, trebala bi biti upućena na kompletan oftalmološki pregled i prije četvrte godine života.

Kako se roditelji mogu najbolje brinuti za zdravlju očiju svoje djece?

Kad govorimo o brizi za zdravlje očiju, vrijede iste preporuke kao i za održavanje zdravlja općenito, dakle zdrava i uravnotežena prehrana, dovoljno sna, redovita fizička aktivnost te boravak na svježem zraku i dnevnom svjetlu. Posljednjih godina posebno zabrinjava velik porast kratkovidnosti, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj, koji se, između ostalog, povezuje sa sve kraćim vremenom koje provodimo na otvorenom, dugotrajnim radom na blizinu i općenito povećanom urbanizacijom. Pri tome je u porastu i broj osoba s visokom kratkovidnošću, koja sa sobom nosi brojne potencijalne komplikacije za vid. Zato je izrazito važno djelovati preventivno, prije svega ograničavanjem vremena koje se provodi pred raznim ekranima, kao i poticanjem djeteta na boravak i aktivnosti na otvorenom. Istraživanja su pokazala da boravak na danjem svjetlu od najmanje dva sata na dan usporava progresiju kratkovidnosti. Kod dugotrajnog rada na blizinu preporučuje se uzimanje pauze svakih 20 minuta, a digitalni bi uređaji trebali biti postavljeni u razini očiju, na udaljenosti od oko 60 centimetara.

I, na kraju, kompletan oftalmološki pregled ostaje zlatni standard i najpouzdaniji je način otkrivanja poremećaja vida.

RIJEŠI KVIZ

IMATE SUHO OKO? ODGOVORITE NA OVA 4 PITANJA I DOZNAJTE KAKO PREVENIRATI I ŠTO UČINITI KAD VEĆ IMATE SIMPTOME

RIJEŠI KVIZ

Infografika

NAJDETALJNIJI POGLED U OKO: 10 ČINJENICA KOJE RAZOTKRIVAJU ZAŠTO SE TREBA BRINUTI O ZDRAVLJU OKA

Pročitaj Više