Prema definiciji, glaukom je progresivno oštećenje očnog živca ili drugim riječima progresivna optička neuropatija. Bolest je obično asimptomatska i ljudi nisu svjesni da je imaju sve dok ne uznapreduje. Vidna se oštrina tijekom bolesti dugo može zadržati, a bolest može biti asimetrična (u uznapredovalom stadiju na jednom oku, a u početnom stadiju na drugom oku), pa se pri gledanju s oba oka ne uočavaju promjene. Zbog glaukoma pacijenti najčešće ne vide crne mrlje u vidnom polju, već imaju takozvane negativne skotome – ispade vidnog polja kojih pacijent nije svjestan i otkrivaju se tek tijekom pregleda. Kod uznapredovalog glaukoma pacijenti često kažu da zamagljenije vide, ili primjećuju da dio slike nedostaje, ili da je dio slike zamagljeniji. Zato se glaukom zove i „podmukli kradljivac vida“. Po tome je sličan šećernoj bolesti jer polovica ljudi s glaukomom ne zna da ga ima.

Osobe s glaukomom u obitelji (najbliži rođaci prve generacije – roditelji, braća i sestre) imaju devet puta veću vjerojatnost za razvoj glaukoma od osoba bez obiteljske anamneze. Najčešći oblik glaukoma u Europi jest primarni glaukom otvorenog kuta koji nema promijenjen jedan gen, već više njih. To znači da su uključene mnoge varijante gena koje su također prisutne u zdravoj populaciji. Svaka varijanta ima mali učinak na razvoj bolesti, ali u kombinaciji s rizičnim čimbenicima za razvoj glaukoma (npr. visoki očni tlak) doprinosi razvoju glaukoma. Zbog toga nije utemeljeno genetsko testiranje za predviđanje rizika za razvoj glaukoma ili njegova tijeka.

U nekim je slučajevima genetsko testiranje ipak korisno, na primjer za mlađeg člana u obitelji čiji članovi imaju teški oblik glaukoma koji se rano javlja. U takvim rijetkim slučajevima (4 – 6 % svih oblika primarnog glaukoma otvorenog kuta) potrebno je genetsko testiranje članova obitelji kako bi se identificirala mutacija u genu za miocilin, odgovornom za obiteljski glaukom. Ako mlađi član obitelji nema ovu mutaciju, tada je njegov rizik od razvoja glaukoma isti kao i kod drugih ljudi u populaciji i ne zahtijeva strogo praćenje. Međutim, ako se otkrije prisutnost mutacije, nužne su redovite kontrole i rano liječenje početnog stadija glaukoma.

Jedini dokazano učinkovit tretman jest snižavanje očnog tlaka čime se usporava brzina pojave i napredovanja glaukoma. Očni tlak snižava se kapima za oči, laserom ili kirurškim zahvatom na razinu sigurnu za oko pacijenta (tzv. ciljani očni tlak), pri čemu se očekuje usporavanje napredovanja glaukoma i održavanje dovoljno dobrog vida tijekom cijelog života. Najrizičniji čimbenik za razvoj sljepoće od glaukoma predstavlja (pre)kasno otkrivanje bolesti, kada je većina vlakana očnog živca odumrla.

Kod novodijagnosticiranog glaukoma liječenje najčešće započinje kapima za oči, koje snižavaju očni tlak smanjenjem stvaranja očne vodice u oku i/ili povećanjem njezina odljeva iz oka. Za većinu pacijenata potrebno je cjeloživotno liječenje, pa je njihova uključenost u proces liječenja vrlo važna. Općenito, uključenost pacijenata u proces liječenja slabija je kod kroničnih asimptomatskih bolesti nego kod akutnih (na primjer kod upale pluća). Nepravilna upotreba kapi, preskakanje upotrebe i prekid liječenja zabilježeni su u više od polovice pacijenata s glaukomom, a u onih s novodijagnosticiranim glaukomom samo je četvrtina pacijenata nastavila liječenje u prve dvije godine. Ako pacijent ne uzima redovito kapi za oči, očni tlak više oscilira što uzrokuje jače oštećenje očnog živca. To je potvrđeno i u sedmogodišnjem istraživanju prema kojem je proces napredovanja glaukoma brži što je veći postotak propuštenih primjena doza kapi.

Najvažniji čimbenici za nastanak primarnog glaukoma otvorenog kuta (najčešći oblik glaukoma u Sloveniji) jesu: povišen očni tlak, dob iznad 65 godina, tanja središnja debljina rožnice, prisutnost glaukoma u obitelji, visoka kratkovidnost, pripadnost afričkoj etničkoj skupini i srčane bolesti.

Druga važna skupina je skupina s primarnim glaukomom zatvorenog kuta pri kojem nastaje visoki očni tlaka zbog otežanog odljeva očne vode u oku. U Europi je ovaj oblik glaukoma deset puta rjeđi od primarnog glaukoma otvorenog kuta. Čimbenicima rizika za primarni glaukom zatvorenog kuta pripadaju: dob od oko 60 godina, žene, rasa (Azijci i Inuiti), obiteljska anamneza, izražena dalekovidnost i manji oblik oka.

Glaukom se može dijagnosticirati prije gubitka vida. Ako se otkrije dovoljno rano, optimalnim smanjenjem očnog tlaka i praćenjem pacijenta može se spriječiti ili znatno usporiti pogoršanje glaukoma i održati dobra funkcija vida. Glaukom se dijagnosticira pregledom oka, a uključuje mjerenje očnog tlaka, pregled očiju procijepnom svjetiljkom i pregled očne pozadine. Promjene karakteristične za početni stadij glaukoma često se očituju u pozadini oka – na izlazu očnog živca iz oka prije nego što se pojave prvi ispadi u vidnom polju. Tada pacijenti još nemaju smetnje. Snižavanjem očnog tlaka na vrijednost sigurnu za oči i praćenjem pacijenta može se spriječiti napredovanje glaukoma.

Budući da je prevalencija glaukoma niska (prosječna prevalencija je 2 ‒ 3 % u dobi od 40 do 80 godina), provedba programa probira nema smisla. Povišeni očni tlak (iznad 21 mmHg) nije dijagnostički kriterij, već samo čimbenik rizika za razvoj glaukoma. U 2/3 pacijenata s novodijagnosticiranim glaukomom očni tlak je pri prvom pregledu bio statistički normalan. Zato je važno da osobe s glaukomom u užoj obitelji posjete oftalmologa prije 35. godine života. Drugima je potreban temeljit pregled oka prilikom propisivanja prvih naočala za čitanje (oko 40. godine) i barem svaki put kod mijenjanja dioptrije. Uz određivanje vidne oštrine na daljinu i blizu, pregled oka uključuje i mjerenje očnog tlaka, pregled procijepnom svjetiljkom i pregled očne pozadine. U slučaju sumnjivog izgleda papile iza glaukoma, potreban je pregled vidnog polja.

Rezultati najnovijih istraživanja ukazuju na to da uravnotežena prehrana može zaštititi naše oči i spriječiti nastanak glaukoma. Neke hranjive tvari poput vitamina A, B2 i B3 te omega-3 masnih kiselina mogu imati zaštitni učinak. One se mogu naći u svježoj mrkvi, kelju, orasima, breskvama i masnoj ribi (npr. srdelama). Rizik od razvoja glaukoma može se umanjiti redovitim aerobnim vježbanjem (hodanjem, vožnjom bicikla, aerobikom), čime se očni tlak održava pod kontrolom.

(Prikazani sadržaj rezultat je samostalnog kliničkog iskustva i stručnog rada autora te nužno ne izražava mišljenje i stav naručitelja.)